1. Što je kronična opstruktivna plućna bolest i kako ona nastaje

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) jedna je od najčešćih kroničnih bolesti koja objedinjuje kronični bronhitis i emfizem pluća. Bolest počinje u plućima, međutim, u kasnijim stadijima bolesti, mogu biti zahvaćeni brojni drugi organi. Kronična bolest znači da je bolest trajna i da se ne može izliječiti. Opstruktivna znači da dolazi do smanjenja protoka zraka kroz dišne putove.

KOPB je česta bolest. Smatra se da 10% svjetske populacije starije od 40 godina boluje od te bolesti. KOPB je treći vodeći uzrok smrti u svijetu, odmah iza srčanog i moždanog udara. Za razliku od srčanog i moždanog udara, broj smrti od KOPB-a u stalnom je porastu unazad četrdeset godina. Tri najčešća uzroka smrti u bolesnika s KOPB-om su zatajenje disanja, zatajanje srca i karcinom pluća.

KOPB je bolest koja dovodi do otežanog protoka zraka kroz pluća. Do smanjenja protoka zraka dolazi zbog suženja dišnih putova. Suženje dišnih putova nastaje kao posljedica upalnog odgovora na cigaretni dim.

Glavni uzrok KOPB je pušenje. Do suženja dišnih putova dolazi zbog otekline sluznice dišnih putova, zatim zbog zadebljanja mišića i povećanja broja i veličine žlijezda u stijenci dišnih putova, pojačanog lučenja guste i ljepljive sluzi iz žlijezda te poremećaja mehanizama čišćenja dišnih putova. U kasnijoj fazi bolesti dolazi do oštećenja pluća i dišnih putova, što doprinosi smanjenju protoka zraka. Uzrok svih navedenih poremećaja je upala. Upala je inače oblik obrane organizma od štetnih čimbenika i štiti zahvaćeni dio od prekomjernog naprezanja i širenja oštećenja dok ne dođe do odstranjenja štetnog čimbenika. Upala u KOPB-u nastaje kao posljedica izlaganja cigaretnom dimu. Dugotrajno i kontinuirano izlaganje cigaretnom dimu dovodi do trajne upale koja posljedično dovodi do gore navedenih poremećaja u plućima i dišnim putovima. Trajna upala dovodi i do poremećaja ravnoteže brojnih enzima u plućnom tkivu, što dovodi do oštećenja dišnih putova i pluća.

U bolesnika sa KOPB dolazi do širenja upale u organizam tako da su vrlo često zahvaćeni drugi organi i organski sustavi. Najčešće su to srce, koštano-mišićni sustav te središnji živčani sustav. Međutim, u uznapredovalm stadijima bolesti, svaki organ u tijelu može biti zahvaćen.

KOPB se može javiti i u nepušača, međutim 95% bolesnika sa KOPB-om su pušači. Danas nije u potpunosti poznato zašto se KOPB javlja u nepušača. Najvjerojatniji razlog je izloženost drugim štetnim česticama u zraku. Ne razviju svi pušaći KOPB već je potrebna i genetska predispozicija za razvoj bolesti. Do danas još nisu otkriveni geni koji određuju predispoziciju za razvoj KOPB-a.


2. Simptomi i težina bolesti

Najčešći simptomi bolesti su zaduha u naporu, kašalj i iskašljavanje. Kasnije se može javiti i zaduha u mirovanju, osjećaj težine u prsima te sviranje u prsima. Akutna pogoršanja KOPB-a su, kako sam naziv kaže, nagla pogoršanja bolesti. Najčešće su infektivna (bakterijska ili virusna) te zahtijevaju promjenu u terapiji. Nerijetko je u bolesnika s akutnim pogoršanjem KOPB-a potrebno bolničko liječenje. Pogoršanje prethodno stabilnih simptoma može značiti sljedeće: nemoguće završiti rečenicu zbog nedostatka zraka, plave usnice i/ili prsti, pojačan kašalj, karakter iskašljaja se promijenio, lijekovi za olakšanje simptoma ne djeluju. Akutna pogoršanja KOPB-a dodatno pogoršavaju plućnu funkciju te ubrzavaju pogoršanje bolesti. Smrtnost od akutnog pogoršanja KOPB-a u bolesnika u kojih je potrebno bolničko liječenje vrlo je visoka.

Velik broj bolesnika s KOPB-om nema postavljenu dijagnozu, stoga se ne liječi. Bolesnici koji nemaju postavljenu dijagnozu smatraju da je razlog njihovih tegoba pušenje, a ne bolest te ne odlaze liječniku.

Ukoliko je osoba starija od četrdeset godina, pušač ili bivši pušač, kašlje tri ili više mjeseca godišnje, bez obzira na pušenje te ima barem jedan od gore navedenih simptoma, treba posumnjati na KOPB-e i javiti se obiteljskom liječniku.

Kako se postavlja dijagnoza kronične opstruktivne plućne bolesti?

Dijagnoza KOPB-a postavlja se razgovorom s bolesnikom tijekom kojeg se saznaje o prisutnim simptomima i pušenju te analizom plućne funkcije (spirometrijom).

Spirometrija je zlatni standard dijagnoze i procjene KOPB-a. U cilju rane dijagnoze potrebno je učiniti spirometrijsko testiranje u svih bolesnik sa kroničnim kašljem i iskašljavanjem osobito ako su izloženi činiocima rizika (pušači) čak i kada nemaju tegoba.


3. Kako liječimo kroničnu opstruktivnu plućnu bolest.

KOPB je neizlječiva bolest koja ima progresivan tijek i liječi se doživotno. Progresivan tijek znači da se bolest s vremenom pogoršava. Pogoršanje bolesti se ne može u potpunosti zaustaviti, ali se može značajno usporiti. Glavni način usporavanja pogoršanja bolesti je prestanak pušenja. Također, redovito uzimanje lijekova može usporiti pogoršanje bolesti.

Bolest se liječi lijekovima koji šire dišne putove te lijekovima koji liječe upalu u dišnim putovima i plućima. Na žalost, dišni putovi bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti ne mogu se potpuno proširiti. Lijekovi koji šire dišne putove dovode do malog, ali za bolesnika značajnog proširenja.

Antibiotici ne smiruju upalu u kroničnoj opstruktivnoj bolesti pluća.

Lijekovi za olakšanje simptoma su temelj simptomatskog liječenja KOPB-a. Daju se prema potrebi ili redovito, za ublažavanje odnosno preveniranje tegoba. Preporuča se inhalacijska terapija koja dovodi do popuštanja grča mišića te širenja dišnih putova. Ovi lijekovi ne djeluju na upalu. U ovu grupu lijekova spadaju bronhodilatatori kao što su beta2-agonist, antikolinergici te metilksantini.

Protuupalni lijekovi smiruju upalu u kroničnoj opstruktivnoj bolesti. Redovita upotreba protuupalnih lijekova opravdana je samo u slučaju spirometrijom dokazanog njihovog povoljnog učinka na tegobe. Osim toga koriste se i u liječenju bolesnika s teško narušenom plućnom funkcijom te u slučaju čestih pogoršanja bolesti koje je potrebno liječiti antibioticima i oralnim kortikosteroidima.

Kako bi lijek djelovao, mora dospjeti u dišne putove i pluća. Svaki inhalacijski lijek primjenjuje se putem drugačijeg inhalatora. Zamolite svojeg liječnika, medicinsku sestru i ljekarnika da vam objasne pravilno korištenje inhalatora koji vam je propisan.

Postoje lijekovi koji su kombinacija IKS-a i bronhodilatatora.


4. Što sami možete učiniti

  • Prije svega, potrebno je prestati pušiti. Prestanak pušenja usporava progresivan tijek bolesti te smanjuje smrtnost od KOPB-a.
  • Redovito uzimanje lijekova također je važno.
  • Ako imate prekomjernu tjelesnu težinu, potrudite se izgubiti višak kilograma jer prekomjerna tjelesna težina dodatno opterećuje vaša pluća.
  • Potrebna je redovita fizička aktivnost.
  • Izbjegavajte zadimljene prostorije, otvorite prozor prilikom kuhanja s puno pare, ne izlazite van kada je magla ili pojačano zagađenje zraka.
  • Cijepljenje protiv gripe te cijepljenje protiv pneumokoka svakih pet godina. Pneumkok je najčešći uzrok upale pluća. Cijepljenje protiv navedena dva uzročnika bolesti značajno smanjuje rizik od akutnih pogoršanja KOPB-a.
  • U bolesnika sa težim oblicima KOPB potrebno je redovito provoditi specifičnu, respiracijsku fizikalnu terapiju koja uključuje i vježbe disanja.

Dišni putovi su fine cjevčice kroz koje prolazi zrak da bi došao do alveola. Dišni putovi su obloženi tankim slojem finog pokrova (epitela) koji vlaži, čisti i grije zrak koji ulazi u pluća kako bi se fina struktura alveola koje su malo deblje od mjehurića sapunice zaštitila od štetnih utjecaja izvana. Za pojačanje zaštite u tom pokrovu se nalaze i žlijezde koje luče sluz koja oblaže i vlaži dišne putove. U stjenci dišnih putova se nalaze mišići koji se mogu stiskati i time regulirati prolazak zraka kroz pojedini dišni put kako bi bile najbolje zadovoljene različite potrebe organizma u mirovanju i naporu.

Alveola je najvažniji dio pluća kojih u plućima ima oko 300 milijuna. Svaka mala alveola okružena je mrežom kapilara kojima se pridružuju arterije i vene. Razmjena plinova CO2 i O2 se odvija na razini alveola. U alveolama kisik iz zraka ulazi u krv i krvotokom se dostavlja do svih dijelova tijela. Sve stanice u tijelu za potrebe metabolizma hrane trebaju kisik. Nedovoljan protok zraka dovodi do smanjenja koncentracije kisika u krvi i osjećaja nedostatka zraka, a ukoliko dulje traje može dovesti i do oštećenja funkcije pojedinih organa, u prvom redu mozga (omaglice, gubitak svijesti) i srca (ubrzani ili nepravilni rad).

Izgled dišnih putova (u presjeku) kod bolesnika sa kroničnom opstruktivnom bolesti pluća.

Spirometrija je pretraga kojom se procjenjuje funkcija pluća; njome se na temelju parametara kapaciteta pluća i protoka kroz dišne putove utvrđuju poremećaji dišne funkcije, od kojih neki zahtijevaju terapiju.

Spirometrijskim ispitivanjem se određuju plućni volumeni (disajni volumen, udisajni rezervni volumen, izdisajni rezervni volumen) i kapaciteti (vitalni kapacitet, izdisajni kapacitet), kao i disajni volumeni u funkciji vremena (forsirani izdisajni volumeni). Tijekom mjerenja forsiranog udisaja dobije se vitalni kapacitet, koji se u ovom slučaju označava kao forsirani vitalni kapacitet (FVC) i forsirani izdisajni volumen tokom prve sekunde (FEV1). FEV1 je vrijednost koja se često koristi za ocjenu prohodnost dišnih putova, kao i odnos FEV1 i FVC. Vrijednosti dobivene tokom spirometrijskih testova usporede se sa referentnim vrijednostima za određeni spol, dob i visinu. Vrijednosti se izražavaju u postocima ostvarenja predviđenih vrijednosti.

Na osnovu dobivenih rezultata spirometrije razlikujemo normalno disanje od opstruktivnog tipa disanja. Donja granica normale je 80% referentnih vrijednosti za vrijednosti parametra FVC i FEV1. Kod smanjene prohodnosti dišnih putova smanjene su vrijednosti FEV1 i FVC, a procjena težine opstrukcije vrši se na osnovu odnosa FEV1 i FVC. Kao najvažniji parametar opstrukcije dišnih putova uzima se FEV1 jer je najreproducibilniji. Uređaji kojima se danas koristimo za izvođenje spirometrije toliko su jednostavni da je dovoljno upisati podatke o pacijentu, pacijent duboko udahne, a zatim najbrže što može i do kraja izdahne sav zrak iz pluća u uređaj. Računalo potom obrađuje podatke i ispisuje parametre plućne funkcije. Radi točnosti, najvažnije je da se kod spirometrije ne diše na nos i da se zrak u cijelosti izdahne iz pluća. Radi veće točnosti, testiranje se izvodi tri puta za redom.

U slučaju bakterijske infekcije organizam reagira upalnim procesom kojim se ograničava širenje bakterija, a antibiotik pomaže u odstranjivanju bakterija iz organizma. Kada se one u cijelosti odstrane, nestane čimbenika koji je pokrenuo upalu i ona se smiruje.

Antibiotici su korisni u bolesnika s KOPB-om kada uz trajno prisutnu upalu dođe do infekcije bakterijama.

Lijekovima za olakšanje simptoma ili bronhodilatatori imaju važnu ulogu u liječenju kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), no neophodno je funkcijskim plućnim testovima dokazati prihvatljivu reverzibilnost bronhoopstrukcije. To su osnovni lijekovi za suzbijanje akutnog bronhospazma u KOPB-u jer dovode do opuštanja kontrahirane glatke muskulature bronha. U bronhodilatatore prvog izbora u KOPB-u spadaju kratkodjelujući i dugodjelujući beta2-agonisti te antagonisti muskarinskih receptora poput ipratropij bromida.

Korištenje bronhodilatatora nalazi se u svim sada dostupnim smjernicama za liječenje KOPB-a. U blagom obliku KOPB-a preporuča se po potrebi inhalirati kratkodjelujući beta2-agonist (npr. salbutamol) ili antikolinergik (npr. ipratropij bromid). U umjereno teškom stupnju bolesti sugerira se redovno inhaliranje beta2-agonista, ili antikolinergika ili njihove kombinacije. Tu dolazi u obzir i dugodjelujući beta2-agonist (npr. salmeterol) ili retard pripravci teofilina. U teškom obliku KOPB-a treba trajno inhalirati kombinaciju navedenih bronhospazmolitika. Povišenje doze i korištenje nebulizatora indicirano je i u pogoršanju KOPB-a.

Agonistima beta2-adrenergičkih receptora pripadaju salbutamol, terbutalin, prokaterol, fenoterol, salmeterol i formoterol, tzv. selektivni bronhospazmolitici (zbog pretežne stimulacije beta2-receptora) za razliku od tzv. neselektivnih adrenalina, izoproterenola, orciprenalina i heksoprenalina, koji podjednako potiču i beta1 i beta2-adrenergičke receptore.

Salbutamol postoji u obliku tableta, 0,5%-tne otopine za primjenu s pomoću respiratora, u obliku aerosola i u obliku 0,04%-tnog sirupa za djecu.

Terbutalin je dostupan u obliku tableta, supkutanih injekcija, 0,03%-tnog sirupa za primjenu u djece te aerosola. Podjednako je selektivan i jednako je snažan bronhospazmolitik kao i salbutamol.

Fenoterol na tržištu postoji u obliku aerosola i otopine za inhalaciju, te u kombinaciji s ipratropijem. Bronhodilatacijsko djelovanje nakon pojedinačne doze traje oko 8 sati.

Salmeterol je vrlo selektivan agonist beta2-adrenergičkih receptora. Daje se u obliku inhalacije. Bronhodilatacija traje barem 12 sati nakon pojedinačne doze, pa je stoga vrlo prikladan za redovitu primjenu u dugotrajnom liječenju astme i KOPB-a. Zbog sporijeg djelovanja ne treba ga davati za suzbijanje akutnog bronhospazma. Posjeduje i protuupalno djelovanje. Nakon duže primjene ne smanjuje mu se bronhodilatacijsko djelovanje, što je inače problem s drugim antagonistima beta2-receptora.

Formoterol je po selektivnosti za beta2-receptor i trajanju bronhodilatacije sličan salmeterolu.

Najčešće korišteni lijekovi za liječenje upale su kortikosteroidi. Kortikosteroidi se mogu primjenjivati putem inhalacija, kao tablete te u obliku injekcija. Noviji protuupulani lijekovi, koji blokiraju enzim koji se naziva fosfodiesteraza 4 te na taj način smiruju upalu, pojavili su se na tržištu tek nedavno

Revoluciju u liječenju izazvala je pojava inhalacijskih kortikosteroida (IKS) koji se uzimaju udisanjem. Na taj način se omogućila primjena lijeka izravno na mjesto upale (u dišni put) uz izbjegavanje štetnih učinaka jer je na taj način njihov ulazak u ostale dijelove organizma sveden na zanemarive vrijednosti.

Obično se prvi učinci osjete već nakon nekoliko sati, ali za postizanje punog učinka treba pričekati i nekoliko mjeseci, ovisno o duljini trajanja tegoba i stupnju oštećenja plućne funkcije. Ako učinak nije nastupio ili dolazi do pogoršanja, potrebno se javiti liječniku koji će u prvom redu provjeriti uzima li se lijek ispravno. Kod inhalacijskih lijekova osobito je važno naučiti kako ih pravilno uzimati jer je najveći broj neuspjeha liječenja povezan s pogrešnim uzimanjem. Potrebno je ovladati tehnikom pojedinog uređaja za primjenu lijeka jer nisu svi jednaki. Isto tako, potrebno je po aktivaciji uređaja adekvatno udahnuti lijek u pluća jer dio lijeka koji ostane u ustima nema učinka, a može izazvati i oštećenje sluznice usta i grla.

PAST0035HR072012 | Datum kreiranja: 16.07.2012 | Datum zadnje izmjene: 30.06.2017.
Internet stranica namijenjena je zdravstvenim djelatnicima i pacijentima. Sve informacije dostupne na stranici isključivo su edukativnog i informativnog karaktera.