Krvni tlak je pritisak krvi na krvne žile (arterije) u cijelom tijelu. Pri svakom izbacivanju krvi iz srca (sistola) tlak se povisuje, a kod ulijevanja krvi u srce (dijastola) tlak se snizuje, stoga se mjere dvije vrijednosti krvnog tlaka – sistolički (gornja vrijednost) i dijastolički (donja vrijednost). Normalne vrijednosti krvnog tlaka su 120/80 mmHg, ali mogu individualno varirati. Osobe sitnije konstitucije mogu imati fiziološki niži tlak, starije osobe imaju fiziološki viši tlak. Gornja granica normalnog krvnog tlaka je 139/89 mmHg. Fiziološke vrijednosti krvnog tlaka variraju tijekom dana.

Hipertenzija je stanje u kojemu su povišene vrijednosti krvnog tlaka. Hipertenzija je posljedica poremećene ravnoteže brojnih mehanizama (emocionalne reakcije, fizički napor, autonomni živčani sustav i endokrine žlijezde). Kontrolni mehanizmi koji reguliraju normalan tlak zakazuju i zato tlak naraste iznad normale. U više od 90% slučajeva, hipertenzija nastaje zbog nepoznatog uzroka (primarna hipertenzija). Manje od 10% hipertenzija nastane kao posljedica druge bolesti (sekundarna hipertenzija). Hipertenzija je tiha, podmukla bolest, koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome. Najčešće se otkrije slučajno. Tek kada se manifestiraju oštećenja na srcu, mozgu, bubrezima, očima i krvnim žilama, zamijete se i visoke vrijednosti krvnog tlaka. Komplikacije hipertenzije na srcu, mozgu i bubrezima mogu dovesti do invalidnosti i trajne nesposobnosti te smrti.

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije hipertenzija je vodeći čimbenik rizika za sveukupnu smrtnost. Povišeni krvni tlak odgovoran je za 13% smrti globalno, a slijede pušenje (9%), povišeni šećer u krvi (6%), fizička neaktivnost (6%) i prekomjerna tjelesna težina (5%). Prema rezultatima „Hrvatske zdravstvene ankete“ iz 2003. godine hipertenziju u Hrvatskoj ima 44,2% stanovništva (arterijski tlak ≥140/90 mmHg ili izjava o uzimanju antihipertenzivne terapije), a u studiji „Epidemiologija arterijske hipertenzije u Hrvatskoj“ (EHUH) učestalost hipertenzije iznosila je 37,5%. U Hrvatskoj postoje i regionalne razlike u prevalenciji hipertenzije. Učestalost hipertenzije niža je u mediteranskoj regiji: najniža je u Istri i Hrvatskom primorju (29%), a najviša u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (43,5%). Učestalost hipertenzije u europskim se zemljama kreće od 12,8% u Francuskoj do 48,8% u Gruziji.


Izmjerite svoj krvni tlak

Iako se hipertenzija relativno lako dijagnosticira, pretpostavlja se da je broj oboljelih mnogo veći. U velikim epidemiološkim studijama zapaženo je da polovica svih oboljelih od hipertenzije uopće ne zna da ima povišeni tlak. Od polovice onih koji znaju za bolest tek pola ih se liječi, no samo pola od njih liječi se dobro i liječenjem postiže normalne vrijednosti tlaka. Dijagnoza hipertenzije postavlja se ako je u tri ili više mjerenja izmjeren krvni tlak viši od 140/90 mmHg. Mjerenja krvnog tlaka potrebno je napraviti u različitim okolnostima tijekom dužeg vremenskog perioda. S druge strane, ukoliko su izmjerene visoke vrijednosti krvnog tlaka, mjerenja treba ponoviti u kraćem vremenskom periodu, kako bi se dijagnoza postavila što ranije.


Kako se hipertenzija liječi?

Pravodobno i ispravno liječenje hipertenzije neosporno može produljiti očekivano trajanje života i znatno pridonijeti uspjehu primarne i sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti, te pridonijeti boljoj kvaliteti života. Najnovije europske smjernice naglašavaju važnost tzv. općih mjera u održavanju optimalnoga tlaka, tj. zdravih životnih navika, te se navode upute za započinjanje medikamentoznog liječenja temeljenog na pojedinačnoj procjeni sveukupnog kardiovaskularnog rizika. Tu posebno važnu ulogu ima obiteljski liječnik koji mora na vrijeme prepoznati hipertenziju u svojih pacijenata, te pravodobno započeti s učinkovitim liječenjem. Visoka prevalencija hipertenzije, neuspjeh kontroliranja hipertenzije te rast smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila mogu se smanjiti tek povećanjem svijesti svih sudionika procesa liječenja i zbrinjavanja, od bolesnika, liječnika, zdravstvenih fondova do vladinih institucija. Ciljevi liječenja hipertenzije su sniziti krvni tlak ispod vrijednosti 140/90 mmHg, odnosno ispod 130/80 mmHg kod "visoko/vrlo visoko rizičnih" bolesnika.

  • sniziti tlak da bi se smanjio rizik budućih KV prvi put izpisati skracenicu incidenata
  • spriječiti pogoršanje postojećih oštećenja ciljnih organa
  • spriječiti pojavu “visoko-rizičnih” stanja (npr dijabetes, proteinurija)
  • Liječenjem reverzibilnih faktora rizika
  • Liječenjem povišenog krvnog tlaka “per se” (krvni tlak sniziti < 140/90 mmHg u svih hipertoničara; u dijabetičara i visoko/vrlo visoko rizičnih bolesnika ciljni tlak je < 130/80 mmHg)
  • u visoko rizičnih bolesnika stupanj sniženja tlaka u prvih 6 mjeseci je ključan za smanjivanje broja KV incidenata

Promjena životnih navika

Svi bi bolesnici s dijagnosticiranom hipertenzijom trebali ozbiljno promjeniti životne navike, neovisno o propisanim lijekovima za snižavanje krvnog tlaka. Promjenom životnih navika može se dodatno sniziti krvni tlak, a kontroliraju se i ostali rizični čimbenici za razvoj bolesti srca i krvnih žila i posljedične smrti te se smanjuje doza i broj „antihipertenziva“ u liječenju bolesti. Promjenom životnih navika može se smanjiti rizik za razvoj hipertenzije i u „zdravoj“ populaciji. Čimbenici na koje se može utjecati s ciljem snižavanja vrijednosti krvnog tlaka, a time i ukupnog kardiovaskularnog rizika, a koje preporučuje Europsko kardiološko društvo, su:

Sistematska analiza podataka iz 105 velikih kliničkih ispitivanja koje su pratile učinak promjena životnih navika na krvni tlak pokazala je da se dijetnom prehranom može umanjiti vrijednosti sistoličkog tlaka za prosječno 5,0 mmHg, redovitom fizičkom aktivnosti za prosječno 4,6 mmHg, smanjenjem unosa alkohola za 3,8 mmHg, smanjenjem unosa soli za 3,6 mmHg, uz odgovarajući pad vrijednosti dijastoličkog tlaka. Kod nekih će osoba promjene životnih navika izazvati više, a kod nekih manje sniženje vrijednosti krvnog tlaka.


Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka

Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka mogu se prema mehanizmu djelovanja podijeliti u pet velikih skupina – diuretici, antagonisti kalcijevih kanala, ACE inhibitori, antagonisti angiotenzinskih receptora i beta-blokatori. Oni se koriste samostalno ili u kombinaciji jedni s drugima. Liječnik će odrediti optimalno liječenje Vaše hipertenzije specifičnim lijekom, ili kombinacijom lijekova, prema Vašim osobitostima i karakteristikama Vaše bolesti. Zbog fizioloških specifičnosti, pristup liječenju hipertenzije osobit je za posebne skupine bolesnika (npr. bubrežni bolesnici, dijabetičari, bolesnici koji su preboljeli moždani udar, bolesnici koji su preboljeli srčani udar, „srčani“ bolesnici), u starijih i u trudnica te žena koje primaju hormonsko nadomjesno liječenje ili uzimaju oralnu kontracepciju.


Živjeti s hipertenzijom

Redovitim uzimanjem propisanih lijekova i pridržavanjem preporuka promjena životnih navika većina će bolesnika s hipertenzijom postići ciljne vrijednosti krvnog tlaka i smanjiti rizik za pobol i smrt od bolesti srca i krvnih žila.

Svakodnevno mjerite svoj tlak i vodite dnevnik. Tako ćete i Vi i Vaš liječnik imati više informacija o učinku liječenja.

Granične vrijednosti krvnog tlaka u samokontroli su:
Sistolički 135 mmHG, dijastolički 85 mmHg.


Reference (abecednim redom):

  • Jelaković B. Epidemiologija arterijske hiperten¬zije u Hrvatskoj: rezultati EHUH studije. U: Prostorna distribucija populacijskih kardiovaskularnih rizika u Hrvatskoj. Zagreb: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 2005.
  • Jelaković B, Željković-Vrkić T, Pećin I, et al. Arterijska hipertenzija u Hrvatskoj. Rezultati EH-UH studije. Acta Med Croatica 2007;61(3):287-92.
  • Mancia G, De Backer G, Dominiczak A, et al. 2007 Guidelines for the management of arterial hypertension: The Task Force for the Management of Arterial Hypertension of the European Society of Hypertension (ESH) and of the European Society of Cardiology (ESC). Eur Heart J. 2007;28:1462–1536.
  • Perk J, De Backer G, Gohlke H, et al. European guidelines on cardiovascular disease in clinical practice (version 2012): The Fifth Joint Task Force of the European Society of Cardiology and Other Societies on Cardiovascular Disease Prevention in Clinical Practice (constituted by representatives of nine societies and by invited experts). Eur Heart J. 2012;33:1635-1701.
  • The European Health Report 2005: Public he¬alth action for healthier children and populations. Geneva:WHO, 2005.
  • World Health Organization, Global status report on noncommunicable diseases 2010, www.who.int

To su bolesnici koji imaju jedan ili više od navedenog:

  • krvni tlak > 180/>110 mmHg
  • sistolički tlak veći od 160 mmHg i nizak dijastolički tlak (niži od 70 mmHg)
  • šećerna bolest
  • metabolički sindrom
  • prisutno tri ili više kardiovaskularna faktora rizika
  • jedan ili više znakova oštećenja organa (srca, krvnih žila, bubrega)
  • prisutna kardiovaskularna ili bubrežna bolest.

Prilikom pušenja cigarete dolazi do porasta krvnog tlaka i ubrzava se broj otkucaja srca, što traje još 15-ak minuta po prestanku.

Negativan učinak pušenja ovisi o duljini pušenja i broju cigareta koje se popuše dnevno, a pribraja se ostalim čimbenicima rizika za kardiovaskularnu bolest i smrt.

I pasivno i aktivno pušenje povezani su s povećanim rizikom od bolesti srca i krvnih žila, a i drugih bolesti povezanih s pušenjem.

Za procjenu uhranjenosti koristi se izračun indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI) prema formuli: BMI = tjelesna masa (kg) / visina2 (m)

Primjer izračuna BMI: Visina = 1,75 cm
Težina = 79 kg
BMI=79/1,752
BMI = 25,8

WHO klasifikacija uhranjenosti prema indeksu tjelesne mase:

Povećana tjelesna težina povezana je s povišenim rizikom za pobol i smrt od kardiovaskularnih bolesti, a u direktnoj je vezi sa hipertenzijom i vrijednostima masnoća u krvi, smanjenim „dobrim“ kolesterolom (HDL) i povećanim rizikom za razvoj šećerne bolesti. Smanjenje tjelesne težine preporučuje se debelim osobama (BMI 30 kg/m2 ili viši), a treba razmotriti i kod umjereno pretilih osoba (BMI između 25 i 30 kg/m2). Procjena debljine mjerenjem opsega struka: Preporučuje se snižavanje tjelesne težine muškarcima opsega struka 102 ili više cm kod i ženama opsega struka 88 cm ili više!

Što je umjereno konzumiranje alkohola? Muškarci ne bi smjeli konzumirati više od 10-30 g alkohola dnevno (1-3 standardne mjerice pića: 1-3 čaše vina, 1-3 piva), a žene ne bi smijele popiti više od 10-20 g etanola dnevno (maksimalno dvije standardne mjerice pića: do dvije čaše vina dnevno, do dva piva dnevno).

Fizička aktivnost: Preporučuje se barem 30 minuta „namjerne“ fizičke aktivnosti dnevno (npr. korištenje stepenica umjesto lifta, šetnja, grupni programi vježbanja). Vježbanjem se poboljšava opće stanje, izdržljivost, snaga i aerobni kapacitet. Konzultirajte Vašeg obiteljskog liječnika ili kardiologa o izboru tjelesne aktivnosti koja bi odgovarala Vašem kardio-profilu.

Preporučeni dnevni unos soli je 1,5 g, odnosno 3,8 g kuhinjske soli. Izbjegavajte dosoljavanje hrane, konzumirajte hranu pripremljenu kod kuće, s manje soli, izbjegavajte hranu pripremljenu vani (restorani, fast-food).

Prehrana treba biti raznolika i odgovarajuće energetske vrijednosti kako bi se spriječilo debljanje. Svakodnevnu prehranu treba obogatiti voćem i povrćem, ribom, bijelim mesom, preporučuje se uvesti cjelovite žitarice i integralni kruh. Preporučuje se zamijeniti zasićene masti (masnoće životinjskog porijekla, mliječne masti) mastima biljnog porijekla. Preporučeni dnevni unos soli je 1,5 g, odnosno 3,8 g kuhinjske soli. Izbjegavajte dosoljavanje hrane, konzumirajte hranu pripremljenu kod kuće, s manje soli, izbjegavajte hranu pripremljenu vani (restorani, fast-food).

PAST0035HR072012 | Datum kreiranja: 16.07.2012 | Datum zadnje izmjene: 09.02.2017.
Internet stranica namijenjena je zdravstvenim djelatnicima i pacijentima. Sve informacije dostupne na stranici isključivo su edukativnog i informativnog karaktera.